Insulin i Insulinska rezistencija
Insulin i Insulinska rezistencija
Šta je Insulin?
Insulin je hormon koji se sintetiše u pankreasu i koga oslobađa pankreas. Insulin je jedan od glavnih regulatora koncentracije glukoze u krvotoku (održava normalan nivo glukoze u krvi, tako što transportuje glukozu iz krvi u ćelije). Ovom funkcijom insulin omogućava da ćelije pravovremeno iskoriste glukozu iz krvi za svoje energetske potrebe.
Insulin se koristi da se proceni sposobnost pankreasa za stvaranje insulina, kao pomoć u dijagnostici tumora koji proizvode insulin (insulinomi), u dijagnostici hipoglikemija (niskog nivoa glukoze u krvi), kao pomoć u dijagnostici insulinske rezistencije, kao i određivanja terapije kod dijabetesa tipa 2.

Insulin se određuje osobama koje imaju nizak nivo glukoze u krvi zajedno sa simptomima kao što su:
- znojenje
- palpitacije (“lupanje srca”)
- vrtoglavica, nesvestica
- osobama koje imaju dijabetes da se proceni preostala sposobnost pankreasa da proizvodi insulin
- osobama kod kojih se sumnja da imaju insulinsku rezistenciju
Vrsta uzorka i vreme kada se uzima uzorak:
Uzorak: serum (venska krv)
Uzimanje uzorka se vrši najčešće ujutru posle noćnog gladovanja od 8-10 sati. Ponekada se uzorak uzima i u drugo vreme prema uputstvima lekara.
U Minmedik laboratoriji analiza isulina bude gotova istog dana.
Insulinska rezistencija
Insulinska rezistencija je metaboličko stanje koje karakteriše povišen nivo insulina u krvi i otpornost (rezistencija) ćelija na insulinski signal.
Pošto insulinska rezistencija predstavlja stanje u kojem ćelije slabo reaguju ili ne reaguju na insulin – nivo insulina u krvi raste. Insulin u krvi vezuje glukozu, čiji nivo u krvi takođe raste zbog nemogućnosti transporta unutar ćelija. Na taj način, insulinska rezistencija dovodi do visokog nivoa šećera u krvi.
Insulinska rezistencija je reverzibilna, što znači da je moguće učiniti da ona nestane i sprečiti dalji napredak bolesti u predijabetes ili insulin-zavisni dijabetes (tip 2) pravovremenom dijagnozom, pravilnom ishranom i većom fizičkom aktivnosti.
** Smatra se da insulinska rezistencija pogađa čak 30% današnje populacije.
*** Savremeni način života i dugotrajna neadekvatna ishrana dominantno bazirana na ugljenim hidratima često predstavlja dovoljnu predispoziciju za nastanak insulinske rezistencije.
Simptomi insulinske rezistencije:
- Pojačana glad i želja za unosom ugljenih hidrata i prekomerna žeđ
- Učestalo mokrenje
- Lako dobijanje na težini i teško mršavljenje
- Prisustvo masnih naslaga – naročito u predelu stomaka i struka
- Osećaj pospanosti i zamora, naročito posle obroka, nedostatak energije i hronični umor
- Neredovan menstrualni ciklus
- Loša koncentracija, bezvoljnost, rasejanost
** Ukoliko prepoznajete jedan ili više simptoma sa ove liste, poželjno je da se javite lekaru – kako bi se utvrdio tačan uzrok simptoma koje osećate, te uspostavila ili isključila dijagnoza insulinske rezistencije fizikalnim pregledom i potrebnim laboratorijskim analizama.
Znaci insulinske rezistencije:
Insulinska rezistencija se može manifestovati objektivnim znacima bolesti koje su identifikovane od strane lekara tokom pregleda pacijenta i mogu uključivati sledeće:
- Krvni pritisak veći od 130/80 mmHg;
- Obim struka preko 100cm kod muškaraca, odnosno preko 89 cm kod žena;
- Nivo glukoze u krvi (natašte) veći 5.6 mmol/L;
- Nivo triglicerida u krvi (natašte) veći od 1.70 mmol/L;
- Nivo „dobrog holesterola“ (HDL) ispod 1.00 mmol/L za muškarce ili ispod 1.30 mmol/L za žene;
- Tamne, baršunaste mrlje kože (hiperpigmentacija), uobičajeno lokalizovane u predelu prepona, pazuha ili zadnje strane vrata.
Dodatni faktori rizika za nastanak insulinske rezistencije uključuju:
- Gojaznost (kod 70% gojaznih ljudi dolazi do insulinske rezistencije);
- Neaktivan način života;
- Hronični stres, pušenje;
- Ishrana bogata ugljenim hidratima;
- Gestacijski dijabetes, porodična istorija dijabetesa;
- Policistični jajnici (kod 60% žena sa policističnim jajnicima), nealkoholna masna bolest jetre;
- Starost (izloženije osobe starije od 45 godina);
- Hormonski poremećaji (Cushingov sindrom i akromegalija);
- Lekovi (antipsihotici, kortikosteroidi, tiazidni diuretici, beta-blokatori i statini).
- Problemi sa spavanjem (apneja)
Dijagnoza insulinske rezistencije
Insulinska rezistencija se dijagnostikuje od strane lekara, kombinacijom lične i porodične anamneze pacijenta, fizičkim pregledom pacijenta i analizom rezultata laboratorijskih analiza.
- Porodična i lična anamneza pacijenta – tokom anamneze lekar će Vas ispitati sve o simptomima koje osećate, ličnoj i porodičnoj istoriji bolesti.
- Fizički pregled pacijenta – vrši lekar, a on obuhvata osnovni pregled sa merenjem vrednosti krvnog pritiska i telesne mase.
Rezulati laboratorijskih analiza:
- Glukoza (šećer) – ovim testom se meri nivo glukoze u krvi ujutru nakon 10-12h noćnog gladovanja.
- OGTT test (Test tolerancije na glukozu ili test opterećenja glukozom) – je test kojim se procenjuje odgovor organizma na oralno unetu glukozu (šećer). Tokom testa se meri koncentracija glukoze (ili glukoze i insulina) u serijskim uzorcima pre i nakon konzumiranja vodenog rastvora glukoze. Za izvođenje OGTT testa je najčešće potrebno 2 do 3h. Kod 2h OGTT testa – meri se glukoza (i insulin ) u: 0 min, (30) min, 60 min, (90) min i 120 minutu, zavisno od uputa lekara.
Kod 3h OGTT testa meri se glukoza (i insulin) u: 0 min, (30) min, 60 min, (90) min, 120 min i 180 minutu, zavisno od uputa lekara.
*GLUKOZU DOBIJATE U MINMEDIK LABORATORIJI, NE MORATE DA JE DODATNO KUPUJETE
- Hemoglobin A1c test (HbA1c) – ovaj test pokazuje prosečan nivo glukoze u krvi u poslednja 2 do 3 meseca. Što je veća koncentracija glukoze u krvi to je veća koncentracija i HbA1c u krvi. Rezultate ovog testa lekar može koristiti u svrhu dijagnoze predijabetesa ili dijabetesa. Ukoliko imate dijabetes, rezultati ovog testa mogu pokazati da li je bolest pod kontrolom (u cilju praćenja efekata terapije i toka bolesti). HbA1c je glikozilirani hemoglobin, tj. hemoglobin za koga je hemijski vezana glukoza. HbA1c test se koristi u praćenju i dijagnostici insulinske rezistencije.
- Lipidni status – podrazumeva grupu testova kojima se utvrđuju koncentracije: ukupnog holesterola, HDL holesterola i LDL holesterola i triglicerida u krvi. Vrednosti ovih parametara i njihovi međusobni odnosi mogu biti značajni indikatori za postavljanje dijagnoze insulinske rezistencije.
Osnovni test insulinske rezistencije:
- glukoza u krvi
- Insulin u krvi
- HOMA indeks (Homeostasis Model Assesment of Insulin Resistance)
HOMA indeks se izračunava na osnovu koncentracija glukoze i insulina iz uzorka uzete krvi (natašte). Vrednost HOMA indeksa služi za procenu funkcija beta-ćelija pankreasa (koje luče insulin) i stepena insulinske rezistencije.
- Visoke vrednosti HOMA indeksa (> 2,5 ) ukazuju na postojanje insulinske rezistencije, tj direktno su srazmerne stepenu insulinske rezistencije.
- Niske vrednosti HOMA indeksa (< 2,5 ) označavaju da ste osetljivi na insulin.
Osnovni insulinski rezistencija test se radi iz uzorka venske krvi pacijenta najmanje 8h nakon poslednjeg obroka (noćnog gladovanja).
U Minmedik laboratoriji OGTT test možete uraditi bez čekanja, u terminu koji Vama odgovara (zakazati dan ranije). Rezultate i besplatno tumačenje rezultata testa dobijate istog dana.
Za sve informacije oko pravilne pripreme i cene OGTT testa koji je propisan od Vašeg lekara, možete nas kontaktirati putem e-maila ili telefona:
Tel: 011/43-83-995, Mob: 065/94-90-835
Komplikacije insulinske rezistencije
Ukoliko se insulinska rezistencija pravovremeno ne leči, može dovesti do razvoja sledećih stanja:
- Izraziti poremećaji u nivou šećera u krvi
- Predijabetes i Dijabetes tipa 2 (DM II)
- Bubrežna oboljenja
- Kardiovaskularna oboljenja (infarkt i šlog)
- Problemi sa vidom
- Karcinom
- Alchajmerova bolest
Insulinska rezistencija i plodnost
Insulinska rezistencija može biti značajan faktor koji utiče na plodnost. Vrlo je česta kod žena koje imaju sindrom policističnih jajnika (PSOC) – javlja se kod 60% žena sa policističnim jajnicima.
Razlog tome je porast i disbalans hormona do kojih dolazi u stanjima insulinske rezistencije. Iako je primarni poremećaj vezan za porast nivoa insulina, poremećen nivo insulina utiče i na balans drugih hormona – na primer može doći do porasta nivoa testosterona (povećana maljavost i akne) koji u potpunosti može zaustaviti ovulaciju.
Takođe, povišen nivo insulina može uticati i na druge hormone koji su važni za začeće: FSH (folikostimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon), estrogen i progesteron. Dolazi do povećanja LH – koji dovodi do poremečaja ciklusa i ovulacije. Stoga insulinska rezistencija može poremetiti implantaciju uspešno oplođene jajne ćelije u matericu. Zbog toga je potrebno postavljanje dijagnoze, nakon čega se dobija terapija, koja će doprineti uravnoteženju hormona i omogućiti začeće.
Insulinska rezistencija u trudnoći
U normalnoj trudnoći, metabolizam majke se transformiše u onaj koji karakteriše insulinska rezistencija. Ovo se događa zbog toga da bi fetusu uvek bila obezbeđena dostupnost hranljivih materija, dok se istovremeno podržavaju metaboličke potrebe majke.
Insulinska rezistencija izazvana gojaznošću pre trudnoće, biva dodatno pojačana trudnoćom.
U toj situaciji, u intrauterinom okruženje se javlja viškak hranljivih materija u vidu glukoze, lipida i aminokiselina, uporedo sa metaboličkim poremećajima koji uključuju upale i oksidativni stres. Kada se ovome dodaju savremeni način života, nepravilna ishrana i višak gestacijske težine – metabolizam trudnice i mikrobiom se dodatno menjaju.
Kod žena sa insulinskom rezistencijom može se očekivati da će se stanje menjati tokom trajanja trudnoće. Do promena posebno dolazi u trećem trimestru – kada se insulinska rezistencija jače ispoljava.
Na ispoljavanje insulinske rezistencije u trudnoći mogu uticati različiti faktori, a najčešći su:
- Uticaj hormona placente
- Gojaznost
- Fizička neaktivnost
- Nezdrava ishrana
- Genetski faktori
Ukoliko kod trudnice nije dijagnostikovan dijabetes ili insulinska rezistencija pre začeća, već do porasta nivoa glukoze u krvi dođe tokom same trudnoće – takvo stanje se naziva gestacijski dijabetes. Zbog toga je jako bitno da trudnice, bez obzira da li im je dijagnostikovana insulinska rezistencija ili dijabetes pre začeća, redovno kontrolišu nivo glukoze u krvi.
Redovnim kontrolama, preporukama lekara i pravovremenim laboratorijskim testiranjem, čak i u slučaju dijagnostikovane insulinske rezistencije, dijabetesa ili gestacijskog dijabetesa, bebe se uglavnom rađaju zdrave i bez ikakvih zdravstvenih problema.
Insulinska rezistencija i ishrana
Pravilna ishrana je važan faktor koji u prevenciji dijabetesa i insulinske rezistencije može napraviti veliku razliku. Adekvatna ishrana doprinosi da nivo insulina i šećera u krvi dugoročno ostanu pod kontrolom – sprečava nastanak insulinske rezistencije, a u slučaju postojanja dijabetesa može doprineti boljim upravljanjem toka bolesti.
Pravilna ishrana podrazumeva: sveže voće (vitamini, minerali, vlakna), mnogo svežeg zelenog lisnatog povrća (ima malo ugljenih hidrata i kalorija) i hrana bogata vlaknima (bademi, brokoli, sočivo, ovsena kašaà ravnoteža šećera u krvi) u ishrani su odličan izbor u borbi protiv insulinske rezistencije.
Ograničiti unos ugljenih hidrata –mogu se unositi ugljeni hidrati iz voća, povrća, integralnih žitarica, pasulja i iz mlečnih proizvoda sa niskim sadržajem masti. Smanjiti unos ugljenih hidrata iz prerađene hrane kao što je beli hleb i testenina.
Proteine ne unositi u kombinaciji sa puno masti. Ograničite unos proteina goveđeg, jagnjećeg i svinjskog mesa, a povećati unos proteina kroz: pileće ili ćureće meso, ribu, nemasni sir i belanca,biljne proteine
Zamena zasićenih i trans masti sa zdravim mastima može smanjiti insulinsku rezistenciju. To znači da treba smanjiti meso, punomasne mlečne proizvode, a koristiti maslinovo i susamovo ulje.
Mlečni proizvodi sa niskim sadržajem masti smanjuju insulinsku rezistenciju.
Izbegavati: preradjenu hranu (prekomerna količina šećera, masti, soli), zasladjene napitake (gazirani napici) i secere, zasićene trans masti (hrana pržena u uljima (tzv. fast food)
** Rano otkrivanje znakova insulinske rezistencije u kombinaciji sa promenom životnih navika i ishrane je jako važno u prevenciji predijabetesnog stanja.
U Minmedik laboratoriji testove insulinske rezistencije možete uraditi bez čekanja, u terminu koji Vama odgovara. Rezultate i besplatno tumačenje rezultata testa dobijate istog dana.
Za sve informacije oko pravilne pripreme i cene testova insulinske rezistencije možete nas kontaktirati putem e-maila ili telefona:
Tel: 011/43-83-995, Mob: 065/94-90-835